Često postavljena pitanja

Kako bi se pristupilo volumenima i datotekama hostanim na poslužitelju datoteka, mora se koristiti jedan od nekoliko dostupnih protokola distribuiranog sustava datoteka. Od 2018. godine najčešći su protokoli SMB/CIFS (zadano za Windows i macOS 10.9 ili noviji), AFP (zadano za macOS prije 10.9), NFS (zadano za Linux i većinu UNIX operativnih sustava), WebDAV (baziran na HTTP-u, neutralan prema proizvođaču). Svi ovi protokoli, osim WebDAV-a, izvorno su bili dizajnirani za pristup datotekama hostanim na poslužitelju datoteka koji se nalazi u istoj mreži kao i klijent koji mu pristupa. To često može dovesti do problema pri korištenju ovih protokola putem VPN veze. VPN veza obično se pokreće preko interneta, a internet ima vrlo različite mrežne karakteristike od korporativne ili kućne mreže. Lokalni sustavi mreža tipički nude veliku simetričnu (brzina slanja jednaka brzini preuzimanja) širinu pojasa, vrlo nisku i stabilnu latenciju, vrlo malo gubitka paketa, gotovo bez grešaka u podacima te relativno visoku i uvijek konstantnu maksimalnu veličinu prijenosne jedinice (MTU). Suprotno tome, internetske veze nude mnogo manje širine pojasa, obično asimetrične (puno brže preuzimanje nego slanje), a internet ima znatno višu, vrlo promjenjivu latenciju, značajan gubitak paketa, mogu se pojaviti greške u podacima, a maksimalna veličina prijenosne jedinice može biti mnogo manja i podložna je promjeni u bilo kojem trenutku, čak i tijekom aktivnog prijenosa. Neki od gornjih protokola mogu se bolje nositi s ovim uvjetima od drugih. Problemi koje treba očekivati: popis datoteka u direktoriju može biti spor do vrlo spor (zbog velike latencije), kopiranje datoteke s udaljenog poslužitelja je sporo (ograničeno brzinom slanja druge strane), kopiranje datoteke na udaljeni poslužitelj je sporo (ograničeno brzinom slanja vlastite internetske veze), izravno otvaranje datoteke sa poslužitelja je još sporije (jer ovdje utječu ne samo širina pojasa, već i latencija te MTU), a pristup datotekama može potpuno propasti (zbog gubitka paketa ili grešaka u podacima). Želimo naglasiti da to nije uzrokovano samim VPN-om, jer bi čak i bez VPN-a rezultati na istoj vezi putem interneta bili tek neznatno bolji. Nažalost, malo toga se može učiniti protiv ovih problema. Korisnici praktički nemaju utjecaja na latenciju. Povećanje širine pojasa na jednoj ili obje strane uvijek pomaže, ali samo ako je riječ o brzini slanja (upload), jer ako postoji ograničavajući čimbenik, to je gotovo uvijek brzina slanja, a ne preuzimanja. Korištenje drugog protokola može pomoći, jer SMB/CIFS posebno loše funkcionira na internetskim vezama i ako protokol mora prijeći na stariju verziju (verziju stariju od SMB 3.0), rezultati mogu biti katastrofalni (do potpunog prestanka rada). Problem je u tome što Windows izvorno podržava samo SMB i WebDAV, dok macOS izvorno podržava sve gore navedene protokole. Stoga morate pribjeći proizvodima trećih strana kako biste podučili Windows alternativne protokole. U hitnim slučajevima možete pokušati koristiti WebDAV, ali on općenito ima vrlo loše performanse. Namjenski NAS uređaji obično podržavaju i NFS kada je omogućen, što bi moglo pružiti bolje performanse od SMB-a.